Teško da možemo naići na konsenzus po pitanju same definicije istraživačkog novinarstva. No, kako je doživljava slobodni istraživački novinar iz Slovenije Blaž Zgaga koji je znao i kako tadašnjeg slovenskog premijera Janeza Janšu poslati u zatvor.
Istraživačko novinarstvo je sistematsko, dugoročno istraživanje ekskluzivne teme od javnog interesa koju netko želi prikriti. Da bi došli do rezultata neophodno je ispuniti sljedeće uvjete: uz dugoročno istraživanje, tema koju istražujemo treba svim akterima društva donijeti dobro. No, možda najvažnija stvar jeste da novinar/ka uvijek treba ići toliko duboko u istraživačkom procesu da osoba koja je počinila eventualno kazneno djelo nipošto ne želi da se priča otkrije.
Koliko istraživačko novinarstvo danas ima potencijal da ispravi društvenu nepravdu? Dok novinar/ka ukazuje na određenu društvenu nepravilnost šta dobijamo kao krajnji rezultat? Sudovi i Tužilaštva ako ne po pravilu onda jako rijetko procesuiraju slučajeve. Koliko je za vas to demotivirajuće?
Nemam više problema sa tim. Zašto? Mnogi mladi novinari/ke su razočarani kada nema nekih vidljivih rezultata, sudskih postupaka ili političkih rezultata poslije istrage. Ali, kada je objavljena neka istraživačka priča – mi smo već odradili svoje. Glavna odlika istraživačkog novinarstva jest doprinos javnoj raspravi i informiranje javnosti. Građani moraju znati šta se događa u društvu. Ako politika i sudski sustav nakon objavljene priče ništa ne učine – to je njihov problem. Građani će onda znati da što je veća razlika između informacija koje su objavljene, kao i neaktivnost sudskog i političkog sustava, veća je i nelegitimnost vlasti i sudstva. Da zaključim, nije demotivirajuće jer novinari su tu da otkrivaju, a sudovi da procesuiraju.
U javnosti često možemo čuti kako nema pravog istraživačkog novinarstva. Koliko je to istina? Govorimo li o zamjeni teza – da je sve manje čitatelja koji traže istinu iza serviranih kulisa? Ili – Koliko nas istina uopće zanima?
Da, istina je, osobito u Istočnoj Europi i na Balkanu postoji cijela vojska PR i oglašivačkih agencija koje serviraju mnoge priče. Također, veliki je broj medija koji su kontrolirani od strane bogatih moćnika i oligarha koji prikrivaju priče. No, ipak, uvijek se može naći alternativni put da se objavi velika priča, ako ne u matičnoj zemlji onda u nekoj stranoj. Praksa pokazuje da je istraživačko novinarstvo još uvijek živo i da ima velike posljedice. Podsjetit ću vas:Prije jedanaest godina kada je premijer Slovenije bio Janez Janša činilo se da će na toj poziciji biti još dva mandata – velika većina građana je bila uplašena. No ipak kada sam sa svojim finskim kolegom Magnusom Berglundom objavio aferu „Patria“, Janez Janša je izgubio izbore i otišao je u zatvor. To je bila posljedica istraživačkog novinarstva. Sve to ovisi u prvom redu od profesionalnog rada novinara. Svugdje se to može dogoditi. Siguran sam da kada se objavi velika priča – u trenu se sve može promjeniti. Treba samo pažljivo čitati, shvatiti velike priče, tvrdo raditi i onda se promjena dogodi sama od sebe. Nije sve tako crno, nešto je i u istraživačkom novinarstvu.
