Mediji i Okoliš – naziv je radionice za novinare koja je održana trećeg dana Fažana Media Festa. Vodio ju je novinar, istraživač i aktivist Ivo Lučić.
* Da ne govorimo o komercijalnim medijima jer teško da i redakcije javnih servisa na ovim prostorima imaju specijalizirane redakcije i novinare/ke za praćenje ekologije i tema okoliša. Šta to govori o nama?
– To govori da mi još nismo shvatili u kojem se trenutku nalazi Zemlja. Kako je u medijima tako je i u svim segmentima života. Imate Ministarstva okoliša koja se bave nekakvim formalnim agendama koje nemaju veze ni sa čim i troše ogromne novce, a to ne dolazi do javnosti. Ljudi danas okoliš ne shvaćaju kao nešto čemu pripadaju nego se priroda i okoliš idealistički promatraju kao neka estetska kategorija u kojoj uživamo berući cvijeće, šečući kroz šumi itd. A zapravo, mi smo priroda, mi smo od istih elemenata i čestica napravljeni, kao i onaj kamen, kao i ono stablo, kao i zemlja. Naprosto mediji reagiraju isto onako kako reagira svaki drugi segment društva.
* Dugogodišnji ste novinar koji prati znanost i okoliš. Jedan ste od suosnivača Centra za karstologiju Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, a od 1999. radite na popularizaciji spilje Vjetrenica, samim tim i čovječje ribice. Dok koračate uz prirodu šta učite od nje?
– Ne bih mogao reći da sam ja nešto naučio od prirode jer je naprosto priroda moja potreba. Idem u prirodu da kompenziram sve nedostatke koje mi današnja stvarnost urbanog života diktira. Kad odem u šumu šetat, a to često činim, nemam potrebu ni o čemu razmišljati ali misli se uporno vrte. I tada obično dođe do rješenja nekih problema kojima sam ranije bio opterećen. Iz nje se uvijek vraćam sretan i zadovoljan. Rijeke, planine, pećine jednostavno vraćaju u život, obnavljaju nas.
* Poznati povjesničar Philipp Blom naglašava kako je globalno zatopljenje danas jedina i najveća opasanost s kojom se suočava današnja civilazija. Slažete li se?
– To je apsulutno točno. Jedna američka filozofkinja okoliša Donna Haraway smatra da mi živimo u antropocenu – dobu u kojem je čovjek prvi put u povijesti zemlje postao prirodna sila. Dosada su uvijek prirodne sile mijenjale tijekove povijesti, a sada je to počeo radit čovjek svojom industrijalizacijom. Vi imate danas do 50 posto promjenjene površine tla na Zemlji – dakle, tu su živjele neke biljke i životinje koje su računale na tolike površine. Sada ih smještate u neku trećinu njihovog okruženja. Imate trećinu izlovljavanja riba iz mora, imate trostruki rast stanovištva u zadnja tri stoljeća. Uz takve silne promjene jednostavno dolazi do sloma ekosustava na Zemlji. Sve to dovodi do raznih prekida, do diskontinuiteta života na Zemlji. I kako to primjećuje Donna Haraway – zbog toga je danas Zemlja naseljena brojnim izbjeglicama. I biljkama i životinjima i ljudima. Vidite li danas koliko izbjeglica postoji na svijetu koje su potjerane iz svoje kuće u značajnoj mjeri zahvaljujući ovim udarima na ekosustave. Nije lijepo govoriti katastrofične stvari ali prema nekim stručnjacima čini se da je točka zaokreta u kojoj bi mogli vratiti stvari na početak jednostavno prošla i da je to jednostavno sada nemoguće. Mi smo u nepovratnom procesu.
